Volter L. Šo je neko za koga vjerovatno nikad niste čuli. Ali, taj čovjek je izumio mnogo toga, a zatim je umro bez prebijene pare.

“Nesvjesno je odigrao važnu ulogu i u životima dvojice ljudi, dva Stiva - Džobsa i Voznijaka”, kaže o svom ocu Volter T. Šo, koji je snimio dokumentarni film “Genije na čekanju”, o životu svog oca i njegovim izumima.

Volter L. Šo je rođen 1917. godine. Iza sebe je ostavio 39 patenata, prijavljenih američkom Zavodu za patente u periodu od 1940. do 1960. godine. Među njegovim izumima su i mnogi na kojima se zasnivaju tehnologije koje koristimo svakodnevno: zvučnici, sistem prepoznavanja glasa, čuveni “crveni telefon” koji su vlade decenijama koristile za hitne razgovore, “touch tone” telefone (telefoni na tonsko biranje), redirekcija poziva, konferencijski poziv, te prvi alarmni sistem koji automatski poziva policiju.

Nakon što je 1948. u svojoj garaži napravio prototip zvučnika, kompanija AT&T je željela da potpiše ugovor sa njim, ali je on odbio zbog ponuđenih uslova. Patenti imaju datum isteka. Osim toga, vrijedni su onoliko koliko novca donose. Šoov patent za zvučnike je istekao prije nego je komercijalizovan, a AT&T ga je preuzeo nakon što je isteklo predviđenih 14 godina.

Uprkos njegovoj brilijantnosti i brojnim patentima, Volter L. Šo se borio da priušti bolji život svojoj porodici, te ujedno radi na svojim izumima. Korporativna Amerika je bila jasna - ako nemaju koristi od Volterovih proizvoda, onda koristi neće imati niko. Tada se pojavljuje neko ko nudi posao Volteru. Mafija.

Zahvaljujući “plavoj kutiji” korisnici su mogli varati telefonske kompanije jer je uređaj, kada se spoji između telefona i telefonskog priključka, šaljući signal posebne frekvencije, davao centrali signal da se poziv ne tarifira Iz čistog očaja kako bi uspio da prehrani porodicu i zadrži krov nad glavom, Volter L. Šo postaje poslovni partner sa pogrešnim ljudima. Brzo je stekao popularnost u “podzemlju”, gdje su znali da nije jedan od njih, ali su ga cijenili jer je bio pošten, radan i miran čovjek.

Volter L. Šo je zaradio dobar novac od mafije zahvaljujući uređaju poznatom kao “plava kutija”, koji je omogućavao uspostavljanje besplatnih međugradskih poziva.

Zahvaljujući “plavoj kutiji” korisnici su mogli varati telefonske kompanije jer je uređaj, kada se spoji između telefona i telefonskog priključka, šaljući signal posebne frekvencije, davao centrali signal da se poziv ne tarifira.

Zahvaljujući “plavoj kutiji”, osim toga, bilo je moguće blokirati praćenje i nadzor, što je za kriminalce i organizatore ilegalnih klađenja, koji su voljeli da pričaju o tome koji će konj dobiti trku, a koji bi trebalo da na sljedećem nadmetanju izgubi, bilo od velikog značaja.

Uređaj je razbjesnio Kenedijeve saradnike, zbog čega će se Volter L. Šo naći i u sudnici. Njegov sin, Volter T. Šo, tada tinejdžer, gledao je oca koji je javnosti morao da objašnjava prirodu svog izuma.

Uzrujan zbog toga kako je njegov otac predstavljen u javnosti, Šo mlađi se prisjeća da mu je tada Karlo Gambino, osnivač mafijaške porodice Gambino, pokušao ponuditi svoju podršku.

Trejler filma "Genije na čekanju"

“Zapamti jednu stvar o ovim političarima, sucima, velikim korporacijama - oni imaju dozvolu da kradu, ali nama dozvola ne treba. I znaj, tvoj otac nije loš čovjek klinac. Oni su negativci”.

Šo mlađi je bio fasciniran načinom života ljudi za koje je radio njegov otac. Godine života u nemaštini, to što je gledao kako država ne poštuje rad njegovog oca i njegove izume, doprinijelo je da Šo mlađi donese odluku koja će uticati na ostatak njegovog života. Postao je jedan od članova mafije i počeo da radi sa mafijaškom porodicom Lukeze u Njujorku. Postao je najveći kradljivac dragulja u istoriji. On i njegovi ljudi učestvovali su u više od 2.000 krađa.

Šo mlađi je porodicu napustio kada mu je bilo 16 godina i ubrzo počeo sa pljačkama bogataša. Bio je savremeni Robin Hud tog doba, ali sa bitnom razlikom - on novac nije dijelio, već ga zadržavao za sebe. Oca nije vidio 25 godina.

Danas će vam reći da nije ponosan na ono što je radio i pita se kako je takvo “čudovište” moglo nastati od tako predivnog i talentovanog čovjeka kakav je njegov otac.

“Nema ničeg glamuroznog u tome da budete kriminalac. Niko ne može biti veliki kriminalac zauvijek. Na kraju ćete ili završiti u zatvoru ili umrijeti.

Šo mlađi je proveo mnogo godina u zatvoru. Prosvjetljenje je doživio u jednom od njih, gdje je često prisustvovao crkvenim propovijedima. Vratio se vjeri 1980. godine, nedjelju dana prije Dana zahvalnosti. Na kraju je završio “Zoe Bible” koledž i počeo da drži propovijedi.

I dalje je često mislio o tome koliko je vremena u životu izgubio u želji za brzom zaradom.

Tih ranih 1990-tih, kada je pokušavao da živi na način da u njegovom fokusu ne bude novac, već vjera i bog, njegov je otac već bio na kraju života i živio je u bijedi, spavajući na autobuskim stanicama, ispod mostova...

“Nijedna mafijaška priča nije utrla put revoluciji telekomunikacija, a moj otac je promijenio naše živote. Kada je rođen, našim pozivima su upravljali ljudi, a sada imamo konferencijske pozive” Dijana, supruga Šoa mlađeg, ujedinila je oca i sina. Jednog dana je, bez muževog znanja, dovela Voltera starijeg na Floridu. Pred sina je stigao pocijepane odjeće i obuće. Šo mlađi, bivši član mafije, tada odlučuje da očevu priču pretoči u film. Njegov otac, nažalost, to nije dočekao jer je umro 1996. godine.

Samo 28 ljudi ispratilo je na posljednji počinak čovjeka kojeg je krasila originalnost, talenat, koji je napravio toliko dobrih stvari kojima se služimo i danas.

“A kada pitate ljude ko je izmislio konferencijski poziv, šta kažu? Ne znaju. Ali ako ih pitate ko je osnovao Apple, reći će vam - Stiv Džobs”, kaže njegov sin.

Upravo je “plava kutija” koju je izmislio Šo stariji, jedan od prvih proizvoda Džobsa i njegovog kolege Stiva Voznijaka.

“Napravili su oko stotinu plavih kutija i prodavali ih po 150 dolara”, kaže Volter T. Šo.

Džobs i Voznijak su “plavu kutiju” jednom iskoristili i da se našale, kada su besplatan telefonski poziv uputili papi Pavlu VI u Vatikan, usred noći.

Džobs o "plavoj kutiji"

Njih dvojica su uređaj sastavili zahvaljujući uputstvima iz jednog tehnološkog časopisa. Kasnije im je “plava kutija” dala dovoljno samopouzdanja da pokušaju da naprave neki ozbiljniji proizvod - Voznijak je svoje inženjerske sposobnosti iskoristio za smišljanje najbržeg, najmanjeg i najelegantnijeg personalnog računara tog doba. Džobs je doprinio, trerajući Voznijaka da poradi na dizajnu uređaja.

Da nije bilo “plave kutije”, kaže Šo mlađi, možda danas ne bi bilo ni kompanije Apple.

Nakon što je odlučio da snimi film o svom ocu, Šo mlađi je preko 20 godina proveo radeći na scenariju, prikupljajući sredstva za film (1,8 miliona dolara). Imao je cilj - da pokopa svoju mafijašku prošlost, a ljudima istovremeno ispriča priču o svom ocu.

“Nijedna mafijaška priča nije utrla put revoluciji telekomunikacija, a moj otac je promijenio naše živote. Kada je rođen, našim pozivima su upravljali ljudi, a sada imamo konferencijske pozive”.

Film o Volteru L. Šou “Genije na čekanju”, u subotu će otvoriti Sunshine festival u Njujorku.

Osobe koje su nedavno opljačkale vilu u kojoj živi Jovanka Broz, su "ista grupa koja je i Tita i mene stavila u kućni pritvor, da bi mogli na miru da razbiju Jugoslaviju", kazala je u intervjuu za Novosti udovica Josipa Broza Tita.

"Ipak, oni moraju da shvate da ničija nije gorela do zore", rekla je Jovanka Broz dodajući da je srećna što pisanje o izolaciji i patnji u kojoj živim od Titove smrti izazvalo velike i pozitivne reakcije.

Jovanka Broz: Ukrali su mi bilježnice s "vrućim tajnama">>>

Titova udovica navodi da je suštinski razlog najnovije provale u "privremeni smještaj", gdje živi od 1977. aktuelna ostavinska rasprava oko Titove imovineRazlog zbog kojeg je konačno progovorila o izolacijiu kojoj živi je nedavna provala u kojoj su joj, kako tvrdi, ukradeni dragocjena kineska vaza, vjenčani poklon od Mao Cedunga, nakit i dio ličnih bilježaka i prepiske sa ljudima iz nekadašnjeg vrha Jugoslavije.

"Velike sile su nekoliko godina prije Titove smrti već počele da mute oko razbijanja Jugoslavije, a ljudi koji su me stavili u izolaciju bili su prethodnica te prljave radnje. Riječ je izvršiocima naredbi velikih sila, a te države i njihovi agenti ni danas ne žele da se objavi istina i zato me maltretiraju", kaže Jovanka Broz.

Novosti prenose da je Jovanka Broz veoma precizna u izražavanju, govori bez naglaska, a koristi rječnik koji je diplomatski, osim kada pominje Staneta Dolanca i generala Nikolu Ljubičića.

"Oni su Titu pod vrat prislanjali pištolj i tražili da se razvede od mene, ali on nije pristao po cijenu života. Bila sam smetnja, prije svega, Dolancu, a dobrim dijelom i Ljubičiću u namjeri da preuzmu svu vlast u Jugoslaviji skrivajući se iza Tita. Govorili su: "Lako bismo mi sa Starim, ali s Jovankom ne možemo da izađemo na kraj". Dolanc je htio da me se riješi pošto-poto jer sam znala da je bio član Hitlerjugenda i da je radio za njemačku tajnu službu".

Titova udovica navodi da je suštinski razlog najnovije provale u "privremeni smještaj", gdje živi od 1977. aktuelna ostavinska rasprava oko Titove imovine.

"Ovoj zemlji, koja je ugrožena sa svih strana samo je još falila vijest, koja je odjeknula cijelim svijetom, da je Jovanka Broz opljačkana usled bijela dana, u državnoj kući""Istjerali su me iz kuće u Užičkoj 15 i nisu dozvolili da prisustvujem popisu stvari poslije Titove smrti, iako je to bilo moje pravo. Nisu dozvolili ni sudu da kaže na šta imam pravo i šta mi pripada. Ušle su neke samozvane grupe i jednostavno rekle: "Marš vani!" Ali ja sam vizuelni tip, kad nešto fiksiram nikada ne zaboravljam. Čuvam u glavi spisak svih stvari koje su moja lična imovina i koju su mi oteli. Nakon 35 godina života s Titom valjda imam pravo i na nekakvo nasljedstvo. Svi ostali su dobili nešto, a ja ni kvadratni metar na svoje ime", kaže najpoznatija udovica na Balkanu.

Ona tvrdi da je ostavinski postupak ponovo zapeo i da se ročišta ne održavaju "jer bi neko opet htio da se sve stornira i da mi ništa ne daju".

"Najavili su otvaranje sefa sa Titovom zaostavštinom. Pretpostavljam da je u njemu nešto od ušteđevine i Titove plate iz posljednjih godina, kad su nas razdvojili i stavili u izgnanstvo. Do smrti su ga šetali po Jugoslaviji, jer nisu znali šta će s njim. Uz nepotrošene plate u sefu su, vjerovatno, i pare koje je dobio od autorskih prava za knjige, a možda i neka dokumentacija. S obzirom na to da se posljednja provala desila pred otvaranje sefa, duboko sam uvjerena da me ponovo uznemiravaju upravo zbog toga. Politika se uvijek miješala u naše sudove, pa pretpostavljam da je i sada tako".

Titova udovica naglašava da je ogorčena i da žali zbog provale i pritisaka, ne samo iz ličnih razloga.

"Ovoj zemlji, koja je ugrožena sa svih strana samo je još falila vijest, koja je odjeknula cijelim svijetom, da je Jovanka Broz opljačkana usled bijela dana, u državnoj kući. To nisu uradili obični provalnici".

Jovanka Broz kao da i dalje strepi od nekadašnjih moćnika SFRJ, iako su pokojni. Veliki broj ljudi označava kao svoje progonitelje.

"Nalogodavci, mnogo njih, jesu pokojni, ali su ostali njihovi nasljednici, ostale su produžene ruke, ostali su izvršioci koji su često gori od nalogodavaca. Ako su ovako radili sa mnom, šta li su tek radili s običnim ljudima", pita se Jovanka Broz.

Fila: Nudili su mi po 1.000 marka za stranicu Jovankinih memoara

Advokat Toma Fila je od Titove smrti do prošle godine bio pravni zastupnik Jovanke Broz i priznaje da je svašta preturio preko glave tokom tih godina.

"Bilo je prijetnji, ucjena i prisluškivanja. Jednom prilikom, predstavnik strane izdavačke kuće telefonom mi je dao ponudu od 1.000 maraka za svaku stranicu Jovankinih memoara. Čim sam spustio slušalicu pozvali su me iz Udbe i rekli da se ne šalimo glavom i da Jovanka ne smije da napiše nijedan red", kaže Fila.

Zahvaljujući njegovom uticaju kod predstavnika Makedonije u vladi SFRJ Jovanka je poslije Titove smrti ukazom dobila prihod u visini plate predsjednika Savezne skupštine.

"Slične dokumente donosile su i naredne vlade, ali to nije penzija. Glavni problem bilo je priznavanje da je Tito primao platu, jer je vladao mit da je volontirao. Istina je da je primao i platu i dječiji dodatak u vrijeme kad je unuk živio kod njega", kaže Toma Fila.

Jovanić imao dokumente

Navode Titove udovice o Dolancu kao vođi zavjere potvrđuje i ispovjest generala Đoke Jovanića, šefa Kontraobavještajne službe JNA, koju je zabilježio njegov prijatelj i biograf Milan Šarac.

"General Jovanić je imao dokumentaciju o tome da je Dolanc bio član Hitlerjugenda i jedne od tajnih službi Trećeg rajha. Dolanc je saznao za kompromitujuće papire i počeo da radi na rušenju Jovanića i njemu odanih generala, ali i uklanjanju Jovanke. Ona je dobijala sve te informacije od oficira koji su obožavali Tita. Dolanc je uspio da kompromituje generala Jovanića i Jovanku, lansirajući laž o puču koji pripremaju s ličkim generalima".