Zbog čega bi neko uopšte htio da bude tolerantniji, možda se pitate.

Stalno treba da se podsjećate da vam je prijatno u sopstvenoj koži i s onim što mislite i da nemate apsolutno ništa da branite.

Ako neko drugi misli drugačije od vas, to ne znači da vi niste u pravu, pa nema nikakve potrebe da opravdavate svoja uvjerenja i akcije.

Ovo su neki od savjeta koji bi vam mogli pomoći da shvatite koliko je važno biti tolerantan.

-Ne personalizujte razgovor. Usredsredite se na problem i nikad ga nemojte shvatati lično. Npr. možete da kažete:

"Ne slažem se sa stavom da bi roditelji trebalo da daju kontracepcijske pilule svojim kćerkama tinejdžerkama”, što je puno bolje nego: "Ne mogu da vjerujem da neko pravi takvu glupost“.

-Ako želite da budete defanzivni, nikad nemojte biti ofanzivni. Nikad ne napadajte, nego tražite objašnjenje.

-Izbjegavajte proste riječi. Ne psujte i ne vrijeđajte.

-Tražite zajedničke tačke. Kroz razgovor tražite tačke u kojima se slažete, umjesto da ističete različitosti i uvjeravate druge u svoj stav.

- Izbjegavajte zločesti pogled. Neverbalna komunikacija govori možda i mnogo više od riječi. Kada komunicirate uvijek se smiješite, nemojte nekoga prekorno gledati, kolutati očima ili odmahivati rukom.

Svaka osoba može da se nauči toleranciji, jer ljudi se razvijaju i kultivišu. Možda je netolerancija vaša porodična crta. Ako ste odrasli u porodici gdje se tolerišu različita uvjerenja, vjerovatno ćete biti uviđavnija osoba, ali ako ste odrasli u strogoj porodici, vjerovatno ni vi niste tolerantna osoba, ali to ne znači da to ne možete da promijenite.

Morate da naučite da cijenite različitosti. Različitosti vam pomažu da proširite vidike i vidite istinu koja je obično između onoga što vi mislite i onoga što drugi misle.

Netolerancija je pokušaj pojednostavljivanja života, gdje ste vi uvijek apsolutno u pravu, bez potrebe da puno razmišljate.

Naravno ništa ne može da se postigne bez puno truda, uključujući razumijevanje i poštovanje različitosti.

Zbog čega bi neko uopšte htio da bude tolerantniji, možda se pitate.

Stalno treba da se podsjećate da vam je prijatno u sopstvenoj koži i s onim što mislite i da nemate apsolutno ništa da branite.

Ako neko drugi misli drugačije od vas, to ne znači da vi niste u pravu, pa nema nikakve potrebe da opravdavate svoja uvjerenja i akcije.

Ovo su neki od savjeta koji bi vam mogli pomoći da shvatite koliko je važno biti tolerantan.

-Ne personalizujte razgovor. Usredsredite se na problem i nikad ga nemojte shvatati lično. Npr. možete da kažete:

"Ne slažem se sa stavom da bi roditelji trebalo da daju kontracepcijske pilule svojim kćerkama tinejdžerkama”, što je puno bolje nego: "Ne mogu da vjerujem da neko pravi takvu glupost“.

-Ako želite da budete defanzivni, nikad nemojte biti ofanzivni. Nikad ne napadajte, nego tražite objašnjenje.

-Izbjegavajte proste riječi. Ne psujte i ne vrijeđajte.

-Tražite zajedničke tačke. Kroz razgovor tražite tačke u kojima se slažete, umjesto da ističete različitosti i uvjeravate druge u svoj stav.

- Izbjegavajte zločesti pogled. Neverbalna komunikacija govori možda i mnogo više od riječi. Kada komunicirate uvijek se smiješite, nemojte nekoga prekorno gledati, kolutati očima ili odmahivati rukom.

Svaka osoba može da se nauči toleranciji, jer ljudi se razvijaju i kultivišu. Možda je netolerancija vaša porodična crta. Ako ste odrasli u porodici gdje se tolerišu različita uvjerenja, vjerovatno ćete biti uviđavnija osoba, ali ako ste odrasli u strogoj porodici, vjerovatno ni vi niste tolerantna osoba, ali to ne znači da to ne možete da promijenite.

Morate da naučite da cijenite različitosti. Različitosti vam pomažu da proširite vidike i vidite istinu koja je obično između onoga što vi mislite i onoga što drugi misle.

Netolerancija je pokušaj pojednostavljivanja života, gdje ste vi uvijek apsolutno u pravu, bez potrebe da puno razmišljate.

Naravno ništa ne može da se postigne bez puno truda, uključujući razumijevanje i poštovanje različitosti.

Dobro čuvani recept dobijanja muškog djeteta, koji se prenosio sa koljena na koljeno, povjeravao bližnjem u sudnjem času ili neznancu na bolničkom krevetu, zahvaljujući Blažu - Baju Šuškavčeviću (87) iz zetskog sela Vukovci, danas je svima dostupan.

Šuškavčević je odlučio da recept publikuje, jer ne želi da tajna, kojom je pomagao mnogim porodicama u dobijanju muškog potomka i produženju loze, „pođe sa njim“.

Poznavalac „tajne muškog potomka“ u Crnoj Gori oduvijek je bio poštovan i tražen a to rijetko zanimanje u zemlji patrijarhata, ratnika i puškonoša je nosilo ogroman teret odgovornosti.

"Da bi dobili dijete muškog pola moraju se uvažiti tri režima. To su razlika u godinama među bračnim parom, ovulacija i režim ishrane. Svake sedme godine polni organi se podmlađuju, to jeste u 14, 21, 28, 35, 42. i 49. godini. Kada partner u braku napuni ove godine rađa se dijete njegovog pola, sve dok „bračni drug“ napuni naznačene godine, i tada preuzme njegov pol. Pomlađivanje počinje svake sedme godine, ali ne smije se rizikovati pola godine, jer kod nekog počinje prije ili kasnije. Ako jedan bračni partner, na primjer, napuni 21 godinu a drugi 19, onaj koji je napunio 21 ima prednost da dobije dijete svog pola, sve dok drugi partner ne napuni 21 godinu", rekao je Šuškavčević.

Prednost za dobijanje „puškonoše“ je u slučajevima kada je muž stariji pet do šest godina, ili 12 do13, ili, prema riječima Šuškavčevića, i u slučajevima kada je žena godinu ili dvije starija.

"Dokazano je da u porodici sa dvoje djece, ako je jedno starije sedam ili 14 godina, moraju biti istog pola, izuzev ako je žena ostala trudna treći dan ovulacije ili treći dan ispred ovulacije. Taj period predstavlja izuzeće, jer tri dana pred ovulaciju, ako ostane trudna i rodi, muško dijete mora biti degenerisano. Ovo treba da zna svaki bračni par jer ljubavni zanosi tokom tri dana pred oulaciju mogu biti opasni", rekao je Šuškavčević.