Astronomi su pronašli dokaze da je zvijezda progutala planetu i rekli da bi takva sudbina mogla da zadesi i Zemlju.

Za to ima još vremena, a moglo bi da se dogodi za nekih pet milijardi godina, objavio je BBC pozivajući se na rad objavljen u časopisu "Astrophysical Journal Letters".

Ekipa naučnika iz Sjedinjenih Američkih Država, Poljske i Španije otkrila je zvijezdu planetožderku BD+48 740 posmatrajući je teleskopom "Hobby Eberly" iz opservatorije Mekdonald u Teksasu.

"Dokazi da je BD+48 740 progutala planetu leže u njenom posebnom hemijskom sastavu, ali i u neuobičajenoj orbiti susjedne, preživjele planete", piše BBC.

Spektroskopska analiza pokazala je da BD+48 740 ima veliku količinu litijuma, rijetkog elementa stvorenog prvenstveno tokom Velikog praska prije 14 milijardi godina.

Litijum se lako uništava u zvijezdama i rijetko ga ima u tako visokom sadržaju u zvijezdama koje su pri kraju evolucije, a BD+48 740 je pri kraju jer je to zvijezda tipa crveni divovi.

Crveni div je zvijezda sa malom ili umjerenom masom koja se nalazi na kraju svoje evolucije. Rastuće temeperature kod jezgre crvenih divova izazivaju rast tih starih zvijezda i one tada razaraju okolne planete.

Drugi dokaz, kako piše BBC, da je BD+48 740 progutao planetu astronomi su pronašli u vrlo eliptičnoj orbiti novootkrivene planete oko nje.

Koautor studije Andrej Niedžielski sa Univerziteta Nikola Kopernik u Poljskoj objasnio je da su tako "ekscentrične" orbite kao što je ova neuobičajene u planetarnom sistemu zvijezda koje su evoluirale.

"Zapravo, orbita planeta u susjedstvu BD+48 740 je najeliptičnija koju smo do sad vidjeli", kazao je Niedžielski.

"Slična sudbina mogla bi jednog dana da pogodi planete Sunčevog sistema. Desiće se kada Sunce dođe u fazu crvenog diva i proširi se tako jako da dosegne Zemlju i proguta je", rekao je profesor Aleksander Volsčan sa državnog Univerziteta Pensilvanija.

Iapk, kako je kazao do tada će proći "nekih pet milijardi godina od danas", rekao je.

Tolstoj, veliki svjetski klasik, u nas je, čini se, sve manje čitan, jednostavno je ostao u zabranu uglavnom omrznute školske lektire i ono što današnje generacije znaju o njemu uglavnom popabirčeno je iz tezgaroških repetitorija s weba, a tu je uglavnom riječ o dvama među najpoznatijim romanima na svijetu, “Rat i mir” te “Ana Karenjina”, a i to je za one koji nisu vidjeli nijednu od filmskih ekranizacija.

Za Tolstoja, kao jednog od najvećih mislilaca svoga doba, pa shodno tome i sjajna esejista, u nas se još manje zna.

Napad na crkvu i institucije

Tolstoj esejist u predmetnoj knjizi duboko misleno i kritički osvjetljava posebno ona mjesta iz svetih tekstova na kojima se temelji dogmatsko bogoslovlje, a koja on smatra izrazito kontradiktornim izvornome Kristovu učenju.

Uspoređujući različita izdanja sa svojim prijevodima, koji sjedinjuju četiri evanđelja, pisac zaključuje da je Krist u izvorniku sasvim i svima razumljiv i da je u početku sve tako nedvosmisleno i zapisano. A sve što iskrivljuje izvorno učenje iz kasnijih je prijevoda i prijepisa, pa autor ne skriva sumnje da sve te patvorine nisu nimalo slučajne. Do njegova prosvjetljenja dolazi tek nakon što je nakon dubljeg kritičkog proučavanja svetih knjiga

Takav Tolstojev antiklerikalizam, a zapravo napad na sve institucije, kojima je odgovaralo takvo prepravljanje i zamućivanje mnogih važnih mjesta u evanđeljima, bio je iznimno dalekosežan i ubojit.

Crkvi u ondašnjoj Rusiji jedino je velik Tolstojev ugled u ondašnjem svijetu bio prepreka da ga jednostavno izopći, pa još i danas Ruska pravoslavna crkva tvrdi da nikada nije proklela velikog književnika, grofa Lava Nikolajeviča Tolstoja, ali anatema i dalje ostaje jer se pisac, smatraju oni, svojim učenjem o Kristu, svetim tajnama, Crkvi, sam od nje odvojio; anatema je samo zaključak da je svojevoljno istupio iz Crkve i da joj više ne pripada. Ukratko, spoznao je Krista, ali crkvu mu je demontirao.

Na početku svog, na mnogim mjestima osporavanoga, djela “U što vjerujem?”, u originalu “V chyom moya vera?”, on bilježi: “Proživio sam pedeset i pet godina na svijetu i trideset pet bio sam nihilist u pravom smislu te riječi, to jest nisam bio socijalist i revolucionar, kako se ta riječ obično shvaća, nego sam bio nihilist u smislu odsutnosti svake vjere”.

Do njegova prosvjetljenja dolazi tek nakon što je nakon dubljeg kritičkog proučavanja svetih knjiga došao do Kristova učenja i kada se njegov život stubokom izmijenio. Tada zapisuje: “Smjer mojeg života, moje težnje postale su drugačije: i dobro i zlo su promijenili strane. Sve je to poteklo od toga što sam prestao shvaćati Kristov nauk onako kako sam ga shvaćao prije”.

Orgije kod brata Sergeja

A prije ga je shvaćao tako da je često provodio razuzdan i neuredan život, zapisano je da je često odlazio na burne provode kod brata Sergeja, čija je kuća uvijek bila puna lijepih Ciganki. I tako se polako odavao mnogim i raznolikim porocima. Alkoholu, a zatim i kocki na kojoj je izgubio veliki dio grofovskih posjeda i nekoliko kuća. Čovjek koji je spoznao Spasitelja mora znati da je rastava koju Krist zabranjuje svako razdvajanje muškarca i žene koji su se jednom sjedinili

Za netom spomenute, a i ne spomenute sablazni mudri grof, stari asket iz Jasne Poljane, u strogoj filtraciji zapisa u svetim knjigama, posebno se usredotočio na pet vrsta sablazni. U Kristovu učenju Tolstoj otkriva kao prvu sablazan svoje neprijateljstvo prema ljudima.

On otkriva da se ne može više radovati vlastitom gnjevu, opravdavati ga svojom veličinom i pameću te ništavnošću i bezumljem ostalih, nepopravljivih ljudi. Ne može ne priznati kako je sam kriv, ne može, a da ne traži izlaz iz zavade.

Samo kako doći do takvoga stanja duha? Tu bi oni koji zagovaraju neoljuštenu Kristovu riječ, a ne riječ potpuno vraćenu izvorniku, rekli da je Kristova riječ vrhunaravna, ali čovjeku je teško ili nije uopće kadar doći do te uzvišenosti. Da to opovrgne Lav je Tolstoj i napisao ovu knjigu.

Druga je sablazan, kaže Tolstoj, pohota. Posrijedi je žudnja za drugom ženom, a ne svojom. Čovjek koji je spoznao Spasitelja mora znati da je rastava koju Krist zabranjuje svako razdvajanje muškarca i žene koji su se jednom sjedinili jer iz toga proizlazi sav razvrat svijeta. Tu se grof Tolstoj pak pokajnički sjeća svoje prošlosti i pokušava označiti opće razloge rečene sablazni. Treća je sablazan prisega.

Gandi i Tolstoj, apostoli nenasilja

Tu je veliki pisac dirnuo u univerzalnu moć države. Zna da je sablazan prisege u tome što se Božjim imenom posvećuje obmana. I za to bi svaki državni vladar, poglavar, predsjednik dobro morao promisliti kada s rukom na Svetom pismu kaže ono zaključno: 'Tako mi Bog pomogao.' “Sada znam”, piše Tolstoj, “da moje jedinstvo s drugim ljudima ne mogu pomutiti crte granica i odluke vlastodržaca"

Ne čini li time veliku i opću sablazan jer prisega nikako ne ide iz Kristova učenja. Četvrta je sablazan opiranje zlu nasiljem. Vjerojatno je to, u negaciji, za mnoge najpoznatija tolstojevska misao ili gandizam.

S obzirom na to da su se Tolstoj i Gandi dopisivali i tako izašli na glas kao svojevrsni apostoli nenasilja, ta se svemirotvorska sentenca obično pripisuje njima, iako je očito da su oni na nju samo bitno upozorili.

Kaže dalje pisac da je peta sablazan koja upropaštava sreću u razlici koja se pravi između svojega i stranih naroda. Zna se da je bit sablazni u predrasudi da je osobno dobro isprepleteno isključivo s dobrima svoga naroda, a ne s dobrom svih ljudi svijeta.

“Sada znam”, piše Tolstoj, “da moje jedinstvo s drugim ljudima ne mogu pomutiti crte granica i odluke vlastodržaca o mojoj pripadnosti ovom ili ovome narodu”.

Svih tih sablazni, koje Tolstoj taksativno analizira i prokazuje kao elementarno zlo prema predmetku iz Kristova učenja, nijedna se vlast ne želi dragovoljno odreći. Zato nam je svima kako jest. Vjerovali mi ili ne u nešto ili ni u što.

Građani koji su nelegalno gradili u Podgorici i na primorju plaćaće veće komunalne naknade u postupku legalizacije svojih objekata, dok će na sjeveru taksa biti i do 15 puta manja.

 Tako će u Bijelom Polju svaki kvadratni metar biti jeftiniji četiri puta od onog u glavnom gradu, a u Andrijevici čak 15 puta. Ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić kazao je „Vijestima“ da u crnogorskim gradovima cijene komunalne naknade neće biti iste za sve, već će zavisiti od zona u kojoj je građeno.

"Naknada za komunalno opremanje u Glavnom gradu za stambene objekte po metru kvadratnom se kreće od 50 za petu do 141 euro za prvu zonu. I opet, ta naknada varira u zavisnosti od namjene objekta i za poslovne će svakako biti veća“, objasnio je on.

Visinu komunalne naknade određivaće opštine, a pored nje građani će imati obavezu da plate i naknadu za legalizaciju, osim za objekte osnovnog stanovanja i objekte od opšteg interesa, koja će biti pet odsto od utvrđene naknade za komunalno opremanje.

Rate na 240 mjeseci

Iz Ministarstva ističu da od kada je Vlada najavila Zakon o legalizaciji neformalnih objekata interesovanje građana za proceduru, troškove i način prijave sve je veći. Ipak, bližu informaciju o tome da li će “divlji” objekat ući u zakonski okvir građani će imati tek u samom postupku.

Kad je riječ o ovom projektu uvijek izbjegavamo licitiranje ciframa i finansijama, jer će se plaćanja biti različito od slučaja do slučaja „Za sada se ne zna tačan broj objekata koji će biti legalizovani, a to zavisi od lokacije, seizmičke stabilnosti objekta, riješenih imovinsko-pravnih pitanja na objektu i zemljištu i mnoštva drugih pitanja koja se razlikuju od objekta do objekta“, rekao je Sekulić.

Prema pripremljenom zakonu koji će se ubrzo naći u skupštinskoj proceduri predviđeno je da opštine vode proces legalizacije i utvrde naknadu za komunalno opremanje za svaki objekat pojedinačno. Kako je kazao Sekulić, to zavisi od grada, gradske zone, starosti objekta, stepena izgrađenosti, namjene objekta, kvadrature.

 

„Kad je riječ o ovom projektu uvijek izbjegavamo licitiranje ciframa i finansijama, jer će se plaćanja biti različito od slučaja do slučaja“, kazao je on i dodao da će građani imati mogućnost plaćanja na 240 rata za objekte osnovnog stanovanja i 120 rata za ostale objekte.

Riješite odmah imovinske sporove

Iako zakon još nije stupio na snagu, iz Ministarstva preporučuju građanima da se interesuju za proceduru i dokumentaciju koja im je potrebna za legalizaciju. Zahtjevi će se podnositi uglavnom opštinama, a za manji broj objekata Ministarstvu.

"Početak procesa legalizacije podrazumijeva da građani imaju riješene imovinsko-pravne odnose na zemljištu i objektu i da je nekretnina upisana u evidenciju Uprave za nekretnine. Sugestija svim građanima koji planiraju da podnesu zahtjev za legalizaciju je da već sada počnu rješavati imovinsko-pravne sporove.

Ukoliko je građeno na državnom, ili opštinskom zemljištu, plan je da se ti odnosi rješavaju neposrednom pogodbom za lokacije gdje postoji planski dokument“, objasnio je on.

Početak procesa legalizacije podrazumijeva da građani imaju riješene imovinsko-pravne odnose na zemljištu i objektu i da je nekretnina upisana u evidenciju Uprave za nekretnine Građani koji riješe imovinsko–pravne odnose legalizaciju počinju podnošenjem zahtjeva uz dokaz o vlasništvu nad objektom i zemljištem. Ukoliko ne posjeduju dokaz o svojini i ne uspiju riješiti sporove ni nakon početka legalizacije, priča Sekulić, dužni su da podnesu potvrde da je postupak u toku ili da opštine za taj prostor nijesu donijele planski dokument nakon čega će proces legalizacije biti zamrznut do rješenja tog problema.

„Zatim se razmatra zahtjev radi utvrđivanja mogućnosti legalizacije i kada se to utvrdi sprovodi se kontrola seizmičke i statičke stabilnosti objekta, a potom i utvrđuje visina naknade za komunalno opremanje zemljišta i naknada za legalizaciju.

Nakon rješavanja pitanja vezanih za komunalno opremanje zemljišta, naknade za legalizaciju i dostavljanja svih dokaza, nadležni organ donosi rješenje o legalizaciji koje se dostavlja organu nadležnom za upis prava u katastar nepokretnosti, radi upisa podataka iz rješenja“, objasnio je ministar.

Preko 40.000 nelegalnih objekata

Svi objekti, ipak, neće biti legalizovani, jer ako se budu poštovale odredbe zakona neće se tolerisati gradnja u zonama morskog dobra, nacionalnih prakova, putnom pojasu, u zoni aerodroma, na kulturnom dobru, u zoni zaštićenih prirodnih dobara, pojasu energetskih objekata, vodnom zemljištu i vodoizvorištima, zonama park šuma, zelenih površina, klizištima, na udaljenosti manjoj od 400 metara od vojnih objekata za smještaj eksploziva i municije, kao i na prostorima koji su predviđeni za izgradnju objekata od javnog, opšteg interesa.

Legalizaciju neće moći da prođu ni oni objekti koji nijesu na posljednjem orto–foto snimku, jer je, kako kaže Sekulić, jasno da se radi o novosagrađenim objektima.

Legalizaciju neće moći da prođu ni oni objekti koji nijesu na posljednjem orto–foto snimku, jer je jasno da se radi o novosagrađenim objektima Na pitanje „Vijesti“ da li će objekti biti rušeni i kada, on je kazao da nije određen rok za rušenje objekta na lokacijama koje su izuzete i da će se tretirati postepeno i paralelno sa procesom legalizacije.

Prema podacima Uprave za nekretnine u Crnoj Gori ima oko 40.000 nelegalno sagrađenih objekata, iako se procjenjuje da je taj broj i mnogo veći jer obuhvata i dogradnju zidanu mimo zakona.

Nećemo dozvoliti da se zakon politizuje

Sekulić tvrdi da zakon o legalizaciji neformalnih objekata nije predizborna priča, već da traje godinama.

 

"Činjenica je da se problem bespravne gradnje pojavio decenijama ranije uslovljen specifičnim društveno-ekonomskim okolnostima, a i rad na Zakonu o legalizaciji takođe je trajao duže vrijeme. Ne treba projekat iza kojeg zaista stoji dugogodišnji rad i koji će imati dalekosežne posljedice, stavljati u predizborni kontekst.

U krajnjem, odgovorio bih kontrapitanjem: da li da sve dobro na čemu se trenutno radi treba stopirati zato što će se pojaviti optužbe da je to dio predizborne kampanje?

Ponavljam, preveliki rad i trud Ministarstva i naših partnera stoji iza projekta legalizacije neformalnih objekata, da bismo dozvolili da se ova priča, koja ima za cilj revitalizaciju vrijednog prostora Crne Gore, politizuje“, poručio je Sekulić.

Zbog čega bi neko uopšte htio da bude tolerantniji, možda se pitate.

Stalno treba da se podsjećate da vam je prijatno u sopstvenoj koži i s onim što mislite i da nemate apsolutno ništa da branite.

Ako neko drugi misli drugačije od vas, to ne znači da vi niste u pravu, pa nema nikakve potrebe da opravdavate svoja uvjerenja i akcije.

Ovo su neki od savjeta koji bi vam mogli pomoći da shvatite koliko je važno biti tolerantan.

-Ne personalizujte razgovor. Usredsredite se na problem i nikad ga nemojte shvatati lično. Npr. možete da kažete:

"Ne slažem se sa stavom da bi roditelji trebalo da daju kontracepcijske pilule svojim kćerkama tinejdžerkama”, što je puno bolje nego: "Ne mogu da vjerujem da neko pravi takvu glupost“.

-Ako želite da budete defanzivni, nikad nemojte biti ofanzivni. Nikad ne napadajte, nego tražite objašnjenje.

-Izbjegavajte proste riječi. Ne psujte i ne vrijeđajte.

-Tražite zajedničke tačke. Kroz razgovor tražite tačke u kojima se slažete, umjesto da ističete različitosti i uvjeravate druge u svoj stav.

- Izbjegavajte zločesti pogled. Neverbalna komunikacija govori možda i mnogo više od riječi. Kada komunicirate uvijek se smiješite, nemojte nekoga prekorno gledati, kolutati očima ili odmahivati rukom.

Svaka osoba može da se nauči toleranciji, jer ljudi se razvijaju i kultivišu. Možda je netolerancija vaša porodična crta. Ako ste odrasli u porodici gdje se tolerišu različita uvjerenja, vjerovatno ćete biti uviđavnija osoba, ali ako ste odrasli u strogoj porodici, vjerovatno ni vi niste tolerantna osoba, ali to ne znači da to ne možete da promijenite.

Morate da naučite da cijenite različitosti. Različitosti vam pomažu da proširite vidike i vidite istinu koja je obično između onoga što vi mislite i onoga što drugi misle.

Netolerancija je pokušaj pojednostavljivanja života, gdje ste vi uvijek apsolutno u pravu, bez potrebe da puno razmišljate.

Naravno ništa ne može da se postigne bez puno truda, uključujući razumijevanje i poštovanje različitosti.

Zbog čega bi neko uopšte htio da bude tolerantniji, možda se pitate.

Stalno treba da se podsjećate da vam je prijatno u sopstvenoj koži i s onim što mislite i da nemate apsolutno ništa da branite.

Ako neko drugi misli drugačije od vas, to ne znači da vi niste u pravu, pa nema nikakve potrebe da opravdavate svoja uvjerenja i akcije.

Ovo su neki od savjeta koji bi vam mogli pomoći da shvatite koliko je važno biti tolerantan.

-Ne personalizujte razgovor. Usredsredite se na problem i nikad ga nemojte shvatati lično. Npr. možete da kažete:

"Ne slažem se sa stavom da bi roditelji trebalo da daju kontracepcijske pilule svojim kćerkama tinejdžerkama”, što je puno bolje nego: "Ne mogu da vjerujem da neko pravi takvu glupost“.

-Ako želite da budete defanzivni, nikad nemojte biti ofanzivni. Nikad ne napadajte, nego tražite objašnjenje.

-Izbjegavajte proste riječi. Ne psujte i ne vrijeđajte.

-Tražite zajedničke tačke. Kroz razgovor tražite tačke u kojima se slažete, umjesto da ističete različitosti i uvjeravate druge u svoj stav.

- Izbjegavajte zločesti pogled. Neverbalna komunikacija govori možda i mnogo više od riječi. Kada komunicirate uvijek se smiješite, nemojte nekoga prekorno gledati, kolutati očima ili odmahivati rukom.

Svaka osoba može da se nauči toleranciji, jer ljudi se razvijaju i kultivišu. Možda je netolerancija vaša porodična crta. Ako ste odrasli u porodici gdje se tolerišu različita uvjerenja, vjerovatno ćete biti uviđavnija osoba, ali ako ste odrasli u strogoj porodici, vjerovatno ni vi niste tolerantna osoba, ali to ne znači da to ne možete da promijenite.

Morate da naučite da cijenite različitosti. Različitosti vam pomažu da proširite vidike i vidite istinu koja je obično između onoga što vi mislite i onoga što drugi misle.

Netolerancija je pokušaj pojednostavljivanja života, gdje ste vi uvijek apsolutno u pravu, bez potrebe da puno razmišljate.

Naravno ništa ne može da se postigne bez puno truda, uključujući razumijevanje i poštovanje različitosti.

Šta doručkujete ovih osunčanih dana? Ja ponekad dospijem u dilemu.

Danas sam odlučila da vas frapiram. Čime? Frapeom, naravno! Tako se zvao kad sam bila dijete. Sada je moderno da se kaže smoothie. Nešto što ima finu svilenkastu strukturu i ukus uživanja.

Da biste napravili ovaj doručak ili užinu, potrebni su vam blender, nekoliko sastojaka i 5-10 minuta.

Tradicionalna voćna varijanta: 1 banana, 2 šolje bobičavog voća (maline, kupine, borovnice, ribizle – svježe ili smrznute), 3 svježe breskve, 4 kašičice meda, 4 kašike jogurta od obranog mlijeka ili biljnog mlijeka (pirinčano, sojino); sve se blenda dok se ne dobije glatka smjesa.

Često se pojavi u mojoj kuhinji: 1 banana, trećina šolje badema i/ili lješnika, 3 kašike višanja ili crvenog bobičavog voća (najljepše je kad se pomiješa), pola šolje biljnog mlijeka, 1 kašika kikiriki putera.

Ako u sebi imate malo avanturističkog duha: 1 banana, šolja vode ili biljnog mlijeka, pola šolje bobičavog voća, 1-2 lista kelja ili šaka spanaća, trećina šolje badema ili lješnika, 1 kašičica meda ili javorovog sirupa.

Ako ste otvoreni prema novim stvarima u životu: 1- 2 šolje kupusa, 1 banana, pola šolje badema, 7 urmi bez koštice, 1 kašičica javorovog sirupa ili meda, 2 kašičice kakaa u prahu, 1 čaša vode, 7 kockica leda.

Multivitamin (pod tim nazivom „podmećem“ svojoj djeci nešto što ne bi popili ili pojeli, kada bi znali sastav) - 1 mrkva, 4 cvijeta brokolija, 2 šake spanaća, 1 isječena jabuka, 2 oljuštene isječene narandže; gustina napitka prilagodi se sokom od narandže

Zelena salata, a nije „salata“: 1 šolja bobičavog voća, 2 banane, pola glavice salate, 1,5 čaša vode.

Ako ste sveobuhvatna ličnost i to očekujete i od svog obroka: 1- 2 banane (može smrznute, a ne mora), šaka bobičavog voća, dvije šake mladog spanaća, sok od polovine limuna, 2 urme bez koštice, pola šolje sirovog indijskog oraha (može i badem ili lješnik), 3 kašike susama i 1 kašika lanenog sjemena.

Multivitamin (pod tim nazivom „podmećem“ svojoj djeci nešto što ne bi popili ili pojeli, kada bi znali sastav): 1 mrkva, 4 cvijeta brokolija, 2 šake spanaća, 1 isječena jabuka, 2 oljuštene isječene narandže; gustina napitka prilagodi se sokom od narandže.

Koji god sastav da odaberete ili iskreirate nešto samostalno, procedura je takva da sve sastojke stavite u blender i miksate dok ne dobijete finu glatku strukturu.

Sastojci su, naravno, varijabilni prema ukusu i onome što vam se zadesilo u kuhinji. Kada pravite frape sa zelenim lisnatim povrćem, koristite šta u tom trenutku imate: spanać, blitva, kelj, raštan, zelena salata – to su sve paralele.

Osvježite jutro i osjetite kako sa svakim gutljajem raste vaša energija!

www.ordinacijabalans.me

Država je azerbejdžanskoj naftnoj kompaniji SOCAR ugovorom o zakupu zemljišta bivše vojne kasarne u Kumboru omogućila da steknu puno pravo vlasništva nad objektima koje bude izgradila tokom 90 godina zakupa te lokacije.

U ugovoru koji je nedavno potpisan u Podgorici navodi se da se ta opcija “može iskoristiti kada god za to postoji prilika i u bilo koje vrijeme nakon zaključenja Ugovora o zakupu bez ograničenja broja vila/stambenih jedinica na koje se opcija odnosi”.

Da bi upisao vlasništvo za objekte, SOCAR prethodno mora pismeno obavijestiti Vladu kao zakupodavca zemljišta, sa detaljnim planom koje objekte želi da upiše u svoje vlasništvo. Cijena koju će SOCAR platiti državi za upis nekretnina u svoje vlasništvo, kako je precizirano Ugovorom, utvrdiće nezavisni procjenitelj koji bude izabran po volji obje strane.

 

SOCAR će morati da sprovede i poseban socijalni program, koji podrazumijeva podsticanje ekonomskog razvoja lokalne zajednice u Kumboru, uključujući obrazovanje i zapošljavanje.

“Zakupac će kao dio konačnog investicionog plana pripremiti socijalni program koji podrazumijeva sljedeće koristi za lokalnu zajednicu: programe školovanja i obuke za članove lokalne zajednice, podršku obrazovanju djece iz lokalne zajednice kroz investiranje u lokalne škole i obuke o odabiru za buduće mogućnosti zaposlenja, podršku za porodice koje žive u lokalnoj zajednici kroz povećanje/razvoj lokalne ekonomije i razvoj obrazovnog programa u ugostiteljstvu kroz osnivanje međunarodne škole koja priprema studente za uspješnu karijeru u ugostiteljstvu, turizmu i hotelijerstvu”, navodi se u Ugovoru koji je nedavno objavljen na sajtu Savjeta za privatizaciju.

Nekadašnja kasarna, koja je i u doba SFRJ bila poznata po atraktivnoj lokaciji na samoj obali mora, sa velikim zelenim površinama i parkovima, na površini je koja obuhvata 241.695 metara kvadratnih metara, sa 90 objekata od 62.782 kvadrata. Zakupnina je podijeljena na fiksni i varijabilni dio, ali oba zasnovana na cijeni zakupa od jednog eura. Za prvih 45 godina, SOCAR će platiti fiksni dio zakupnine odmah, i to sumu od preko 12 miliona eura. Zakupac je u obavezi da taj iznos uplati čim ugovor o zakupu bude pravosnažan, nakon verifikacije u Skupštini Crne Gore.

Varijabilni dio zakupnine iznosi pet odsto dobiti koju zakupac ostvari iz poslovanja budućeg rizorta. SOCAR, prema nacrtu ugovora, ima pravo da osnuje lokalnu kompaniju u Crnoj Gori na koju će prenijeti prava i obaveze, ali da za to u potpunosti garantuje.

 

SOCAR će morati da obezbijedi činidbenu garanciju od 3,6 miliona za realizaciju investicije, s tim da država "u slučaju raskida ugovora o zakupu ima pravo da zadrži iznos unaprijed plaćene zakupnine".

„Nakon prvog dijela investicija od 52 miliona eura, zakupac može ustupiti ugovor trećem licu koje ispunjava finansijske obaveze iz ugovora o zakupu. Pod istim uslovima SOCAR može biti oslobođen od garancije za obaveze lokalne kompanije kao zakupca", jedna je od stavki iz nacrta ugovora.

SOCAR je, kako tvrde u Savjetu za privatizaciju, obezbijedio bankarske garancije za investiciju od najmanje 57,6 miliona eura za tri godine ugovora, odnosno, za ukupna ulaganja od 258 miliona eura za osam godina.

Država se, tvrde iz Savjeta, obezbijedila raskidnim klauzulama ukoliko plan realizacije ugovora ne bude poštovan.

Tenderska komisija koja je vodila tender u izvještaju Savjetu konstatuje da SOCAR namjerava da završi projekat u tri faze i da predviđa gradnju hotela, hotelskih apartmana, stambenog kompleksa, objekta za kongresni turizam, heliodroma, jaht kluba, marine sa 250 vezova.

 

Turistički kapacitet je planiran na 2.400 kreveta, od čega u hotelima 1.600 (800 soba), a u rezidencijalnim objektima 800 (200 stambenih jedinica). Završetak prve faze predviđen je za tri godine, kada bi trebalo da budu izgrađeni objekti sa 200 hotelskih soba i 140 stambenih jedinica, kao i kongresna dvorana kapaciteta za hiljadu osoba, navedeno je u izvještaju.

Komisija tvrdi da je naftna kompanija u okviru ponude "posebnu pažnju poklonila elementima zaštite životne sredine", a pominje i mogućnost zapošljavanja 2.000 osoba.

Navođeno je da SOCAR, koji nema iskustva u oblasti turizma, ali da namjerava da angažuje britanski Triangle te da ima pismo o namjerama sa hotelskom kompanijom Melia.

Raskidne klauzule ,

Ugovorom su precizirani i uslovi kada on može biti raskinut, i to i od države i od zakupca. Ako SOCAR ne ispoštuje dogovorene standarde gradnje i objekata koji su predviđeni planom.

U tom slučaju, SOCAR će morati i da plati kaznu od 100.000 eura za svaki mjesec u kojem se povreda ugovora desila. Država može raskinuti ugovor i u slučaju neplaćanja ugovorene zakupnine, premije osiguranja i ako SOCAR ne uloži planiranih 52 miliona eura za izgradnju rizorta u prvih četiri godine zakupa.

SOCAR može raskinuti ugovor ako se u toku perioda zakupa desi “bilo kakav akt eksproprijacije”, odnosno, otuđenja vlasništva nad zemljištem od eventualnog pravog vlasnika.

Azerbejdžanska kompanija u tom slučaju može samo da obavijesti Vladu da raskida ugovor nakon čega prestaju sva prava i obaveze obje strane, osim stečenih prava zakupca da zahtijeva naknadu za štetu koju je eksproprijacija mogla da napravi na njihov račun.

Intervencija na bivšoj zgradi Narodne banke, kasnije Trgoprometa, na Balšića pazaru, na Cetinju - nije donijela nikakav suštinski nov arhitektonski kvalitet. Upravo suprotno, inherentna logika originalne zgrade je degradirana do nivoa banalnosti.

Imali smo, drugim riječima, krajnje kompaktnu, homogenu arhitektonsku cjelinu, vrlo osobenu modernističku palatu, gdje je svaki element bio pomno prostudiran u funkciji svih ostalih elemenata - a nakon intervencije smo dobili predominantnu, groteskno heterogenu masu, gdje nazovi originalni elementi na fasadama figuriraju tek kao krajnje nepotrebni ukrasi, kao nepotrebna šminka.

Razbijena je, ukratko, cjelina - kao da je neko, iz ko zna kojih razloga, razbio vašu omiljenu keramičku šolju za kafu, a onda je uzeo jednu običnu staklenu čašu i oblijepio je krhotinama te vaše razbijene šolje - čak je uspio da doda i dršku, doduše malo deblju od originalne, što ste odmah osjetili pod prstom. "Najveći problem je bio odvod kišnice", otvorio je Vulović temu krova, "to je bio strašan problem"

Dakle, šalu na stranu, ako je postojala namjera da se zgrada Narodne banke na Balšića pazaru svede na postojeći konstruktivni skelet u kompletu sa staklenom opnom, a očigledno jeste, onda je trebalo razmišljati u domenima rješenja primjerenih sistemima staklenih opni - a ostaje i pitanje da li je uopšte bilo ispravno razmišljati o staklenoj opni, ako uzmemo u obzir namjenu objekta. Da li je staklena opna adekvatna izlaganju umjetničkih djela, slika u prvom redu.

Najžalosniji potez je svođenje ivica krova bivše zgrade - krova koji je predstavljao finu modernističku reminiscenciju na cetinjske mansarde - na nekakav izlomljeni fasadni vijenac, tj. kordon, koji nije vrijedan ni pomena.

O tom krovu sam, između ostaloga, razgovarao 28. juna u Beogradu sa profesorom Petrom Vulovićem, autorom originalnog projekta iz 1963. godine.

"Najveći problem je bio odvod kišnice", otvorio je Vulović temu krova, "to je bio strašan problem".

"I kaže moj imenjak, divni moj imenjak, Petar, arhitekta Petar Vukotić, Tupin otac, otac Vukote - Tupe Vukotića, koji je takođe bio arhitekt, kaže mi Petar - 'Pa vi ne poznajete cetinjsku klimu, kako vi mislite da se borite protiv onih mahnitih kiša koje dolaze sa Jadrana, to nisu kiše kao kod vas, da padaju, ove idu horizontalno, sa vjetrom, pogledajte krovove starih cetinjskih kuća, pogledajte kako su opšiveni limom, da bi se kuće sačuvale'.

Strepio sam od revizione komisije, teško je to bilo, i kaže mi Tupa Vukotić, koji je bio mlađi od mene - 'Neka ti je bog u pomoć' - a otac mu je bio tu. To su bili divni ljudi, sreća je moja bila što sam mogao da pravim malo šalu. Da li je, sa druge strane, novi stakleni kubus bio potreban Cetinju

I kažem ja Petru - 'Kolega Vukotiću, pa zna se što je mediteranska klima. Pertenon, na primjer, uopšte nema oluke, pa i Grci imaju pljuskove, pa provale oblaka'. 'Jeste, jeste' - kaže Petar - 'ali oni su kroz lavlje glave izbacivali svoju vodu, šikljala je okolo'. 'Što je to bilo veličanstveno' - rekoh ja - 'slapovi sa svih strana, dali ste mi ideju, možda ću i ja napraviti tako nešto da izbacim kišu'."

Taj krov više ne postoji, da ne bi bilo zabune, skinut je da bi se oslobodio prostor za podizanje još jedne etaže. Veliko je pitanje da li je ta nova etaža uopšte bila potrebna, na stranu to što se nova etaža, svojim gabaritima, ozbiljno kosi sa predstavama o poziciji koju je originalni objekat zauzimao u silueti Cetinja, kao grada.

Da li je, sa druge strane, novi stakleni kubus bio potreban Cetinju, i kako novu galeriju, kao fizički i, ako hoćete, semantički entitet, tumačiti u kontekstu stanja u kojem se Cetinje danas nalazi.

Nije li, konkretno, taj novi kubus preagresivan, ako uzmemo da u prijestonici, već dugi niz godina, postoje akutni infrastrukturni problemi, koji su prioritet, svakako, ali koji se uporno ne rješavaju.

Ako su postojali programski zahtjevi - koje je nalagao novi galerijski sadražaj, a koji nisu mogli biti zadovoljeni u okviru postojeće kvadrature objekta - zašto onda nije građen novi objekat - na drugom mjestu. To je tek jedno od pitanja na koje nema odgovora, jer je, kao i obično, javnost bila isključena iz procesa donošenja ključnih odluka koje su rezultirale novom cetinjskom prostornom senzacijom.

Nego da se mi vratimo starom krovu...

"Pa kako ste riješili taj problem odvodnjavanja krova", pitam ja. Profesoru sam prvo pokazao renderinge novog rješenja, kako bih, barem donekle, ublažio njegovu reakciju na fotografije izvedenog, tj. postojećeg stanja

"To je stvarno bio veliki problem. Pitao me i profesor Spasoje Krunić - 'Kako ste odveli kišnicu?'. 'Hajde' - rekoh - 'probajte vi pa mi recite'. 'Niste mogli da idete unutra' - kaže on - 'jedna varijanta je da ste pokupili kišu na ovim najnižim tačkama, pa ste unutra, kroz zgradu, išli drugim gredama i provukli vodu kroz sredinu'. 'Ne, naravno' - rekoh - 'taman bih tako napravio lom od oluka'. 'Pa onda ste sve sakrili spuštenim plafonom' - kaže on. 'Ne' - rekoh - 'kod mene se djelimično vidi plafon, vidi se sve dok ne dođe horizontala, ravna ploča'. Ma neću da vas time opterećujem, to je sasvim sekundarna stvar".

"Ali profesore, molim vas, stvarno me zanima kako ste riješili odvod vode sa krova", insistirao sam ja.

"Prvo sam mislio da napravim jedan dodatak, ali ne običan oluk, razumije se, nego liveni oluk, od bronze, koji će biti kao ivica stuba, dodatak stubu, pa će on sići do dolje. Ali onda nastaje komplikacija. Što bih dobio? To bi bi okovani stub. To je bilo potpuno besmisleno... i evo, neću više o tome".

Da, pomislih, postoje male tajne koje veliki majstori ne otkrivaju.

A onda smo otvorili temu recentne intervencije. Profesoru sam prvo pokazao renderinge novog rješenja, kako bih, barem donekle, ublažio njegovu reakciju na fotografije izvedenog, tj. postojećeg stanja.

 

I još jednom: rendering galerije na Cetinju

"Pa ovdje nema pregrada ispod prozora", to je prvo što je rekao profesor", a zatim je pitao: "Da li je ovo izvedeno stanje?"

"Nije, rekoh ja, "to je rendering, to je kompjuterska simulacija, izvedeno stanje se unekoliko razlikuje".

U tom trenutku sam pomislio da je najpametnije da na brzinu smislim neko bezvezno opravdanje i da jednostavno nestanem iz profesorovog stana - jer sam konačno shvatio svu apsurdnost situacije u kojoj sam se našao. Ovo što ste maloprije pokazali, tu još na nešto i liči. Zašto liči? Zato što je gore bila ploča, i ostala je, lebdeća ploča

Pokazati Petru Vuloviću fotografije novog objekta - to je baš bila surova nakana - bez obzira na dalekosežnost takvog čina u kontekstu istorije recentne arhitekture na tlu Crne Gore.

Ipak sam mu pokazao fotografije - i njegova reakcija je, naravno, bila očekivana.

"Užasno... pa ovo je užasno. Ovo što ste maloprije pokazali, tu još na nešto i liči. Zašto liči? Zato što je gore bila ploča, i ostala je, lebdeća ploča. Ova kutija iznad totalno degradira, a da ne pitam što je ovo", profesor je pokazao vijenac i stubove, "ovo je sad puki dekor. To više nema veze sa mojim objektom, to nema nikakvu funkciju".

 

Nova galerija na Cetinju, Plan B

"Možda je namjera autora novog rješenja bila da se barem formalno oslone na pređašnje, odnosno vaše", dodao sam ja i odmah se pokajao, "mada ovo nema funkciju..."

"Ama ne što nema funkciju, nego što je jednu suštinsku stvar pretvorilo u banalnu. Jednim potezom. To je neviđeno. Ne mogu da povjerujem da neko može da napravi tako nešto. Da jednu ljepotu, što smo se maloprije složili, pretvori u ništavilo. A vidite da može... I što će ta staklena kutija gore? Čemu ona služi? To je kao velika sala za izlaganje?"

"Gore je izlagački prostor, a postoje, čini mi se, i kancelarije", odgovorih ja. "Postojale su mogućnosti, ali svaka od tih mogućnosti je zločin nad arhitekturom i zločin prema autoru"

"Ama kakve kancelarije... Ako je namjena bila galerija, tu se samo moglo postaviti jedno suštinsko pitanje. Što je u galerijama sa prirodnim svjetlom? To je prvo pitanje. Ono što je akustika u koncertnim dvoranama, to je svjetlo u galerijama. I drugo, ako je arhitektura umjetnost, a za mene jeste, i to umjetnost broj jedan, i ako je ovo galerija savremene umjetnosti, onda je trebalo i arhitektura da učestvuje u tome, i to u cjelini, kako je data".

Nisam se dobro osjećao, definitivno, ponovo sam počeo da razmišljam o urgentnom povlačenju iz čitave ove situacije.

"Postojale su mogućnosti, ali svaka od tih mogućnosti je zločin nad arhitekturom i zločin prema autoru. Autorstvo ovdje nije poštovano, do krajnjih granica. Pokazao sam vam fotografije, moja zgrada nije bila predominantna po visini, ovo je sada već potpuno strano tijelo. Ovo je apsolutno strano ne samo cetinjskom urbanom pejzažu nego i cetinjskoj kulturi".

 

Strukturalna šema objekta Narodne banke na Cetinju, Petar Vulović 1959.

Složio sam se sa ovom konstatacijom profesora Vulovića.

"Moj profesor Milan Zloković je govorio - 'Nemojte objašnjavati svoje projekte, pokajaćete se, počećete da ih hvalite, a onda ćete dati i neku primjedbu, a reći ćete i kritiku na svoj rad, a to vam ne treba, naći će se stotina ljudi da vas kritikuju'. Zloković ima pravo, naravno... Znate li što je sreća. Objekat je toliko snažan da se nameće i sada, u ovom svom jadnom stanju".

I zemlja pod našim nogama može biti kriva za zdravstvene probleme kao što su bolesti srca, štitna žlijezda ili čak rak.

A evo i kako.

Stručnjaci tvrde da je prisustvo selena, minerala odgovornog za dobro zdravlje, u zemlji toliko nisko da negativno utiče na naše zdravlje.

Tijelo koristi selen kao antioksidans koji spriječava da se ćelije organizma oštećuju.

Sve je više dokaza koji pokazuju da selen igra ključnu ulogu za naše zdravlje.

Istraživači sa Univerziteta East Anglia su otkrili da ljudi koji konzumiraju velike količine minerala zajedno sa vitaminima C i E, imaju 67 posto manje šansi da obole od pojedinih bolesti

Ranija istraživanja su pokazala da selen u starijoj životnoj dobi, ako se unosi u dovoljnim količinama, može poboljšati rad mozga.

Međutim, problemi nastaju jer se u organizam ne unose dovoljne količine selena.

Brazilski orasi, izvor selena

Najbogatiji izvori ovog minerala su brazilski orasi, jetrica i riba, ali prisutan je i u žitaricama, hljebu i mesu.

S obzirom na to da je prisustvo selena u zemlji nisko, životinje kada pasu ne unose dovoljne količine minerala u organizam.

"Nivo selena u krvi ljudi pao je nakon 1974. godine kada su i počela njegova mjerenja", kazala je Margaret Rajman, profesorica prehrambene medicine na Univerzitetu Surej.

Ona nedostatak selena povezuje s različitim zdravtsvenim problemima, od neplodnosti do poremećnog rada štitne žlijezde, nakupljanja plaka na arterijama i regulacije krvnog pritiska.

 

Ipak, pojedini naučnici tvrde da su njegovi blagotvorni učinci precijenjeni.

Jedna američka studija na više od 1.000 odraslih osoba je utvrdila da kod onih koji su uzimali 200 mikrograma selena dnevno nije zabilježen smanjen rizik od srčanih bolesti ili smrti.

Čak se konzumiranje velike količine brazilskog oraščića smatra štetnim, jer povećava nivo holesterola u krvi.