PODGORICA – Profesor Petar Ivanović je čovjek koji je učestvovao ili je barem pokušavao da učestvuje u donošenju ključnih odluka u strategiji razvoja Crne Gore. Jedan je od onih ekonomista koji se zdušno zalažu za koncept privatne inicijative, otvorenosti prema lokalnom i svjetskom tržištu, poštovanju ekonomskih pravila igre. Za Pobjedu profesor Ivanović govori o crnogorskim dilemama i zabludama kada je ekonomski razvoj u pitanju, trendovima u oblasti stranih investicija, svim našim mentalnim, socijalnim i ostalim ograničenjima koja usporavaju razvoj i rast ovako malog, ali i specifičnog crnogorskog miljea, koji nesporno ima  neprocjenjiv potencijal, ali ga, po svemu sudeći, još ne umije iskoristiti za svoje dobro… 

POBJEDA: Početkom prošle godine procijenili ste da će strane investicije u Crnoj Gori u 2011. biti između 660 i 770 miliona eura. Prognoze se nijesu ostvarile. Zašto?

IVANOVIĆ: Zato što nijesu ispunjene pretpostavke na kojima počiva model koji koristimo. Prije svega, mislim na realizaciju Plana privatizacije i usvajanje detaljnih urbanističkih planova koji stvaraju osnove za nove investicije. Dodamo li tome sporost u donošenju odluka, dobićete razloge zbog čega se prognoze nijesu ostvarile.

Iako u Agenciji Crne Gore za promociju stranih investicija radi svega pet ljudi, već naredne nedjelje imaćemo konačne podatke o visini stranih direktnih investicija u 2011. godini. Već sada znamo da će zasigurno biti iznad 500 miliona eura. Međutim, prikupili smo i podatke o ,,propuštenim“ investicijama u prethodnoj godini. Mislim na investicije koje su mogle da se realizuju, ali nijesu, zbog birokratskih procedura i sporosti u odlučivanju. Tokom 2011. godine mogli smo da imamo za 195 miliona eura veće strane investicije. Od ovog iznosa, 25 miliona eura odnosi se na potpuno nove investitore, dakle, na one koji do sada nijesu radili u Crnoj Gori, dok se 170 miliona odnosi na investitore koji već imaju potpisane ugovore. Među njima prednjače dva investitora: Orascom i Qatari Diar. Probajte da zamislite šta bi za našu ekonomiju značilo da je dodatnih 190 miliona eura ušlo u sistem tokom 2011. godine. To bi pokrenulo građevinske firme, otvorilo nove poslove, dopunilo budžete opština i države…

POBJEDA: Osim globalne, pa ove euro-krize, snosimo li i mi ovdje dio odgovornosti za tako loše trendove?

IVANOVIĆ: Najveći krivci za to što nijesmo imali veće investicije smo mi sami, a ne kriza. Ponekad mi se čini da i bez krize situacija ne bi bila mnogo drugačija. Dopustili smo da pojedini političari, nevladine organizacije, mediji i sindikati demagoškim parolama obmanjuju javnost i kreiraju zablude. A zablude su poput bajki – dok ih slušate – prijaju. Ali, kad se suočite sa činjenicama, otrežnjenje zna da bude jako bolno i neprijatno. Ne mogu svi u sistemu odlučivati o investiciji koja iznosi gotovo pola našeg godišnjeg BDP. Tamo gdje svi odlučuju niko ne odgovara. Zato nam se i dešava da par stotina miliona eura investicija čeka dozvole za pristupni put, konekciju na elektro-energetsku mrežu itd.

Ipak, svaka kriza ima i svoje prednosti. Odgovorni političari i poslovni lideri iskoristili su krizu za restrukturiranje, povećanje konkurentnosti, osvajanje novih tržišta, smanjenje troškova poslovanja… Oni koji su bili manje odgovorni, platiće cijenu u budućnosti. Kriza stvara prostor za nastajanje potpuno novih firmi, ali i izgradnju novih ekonomskih sistema.

POBJEDA: U međuvremenu smo, čini mi se, „poćerali“ i one koji su bili spremni da ulože svoj kapital u Crnu Goru. Dijelite li to mišljenje?

IVANOVIĆ: Da pogledmo par činjenica. Tri fudbalska kluba  – Mančester junajted, Real Madrid i Arsenal –  vrijede više od godišnjeg BDP Crne Gore. Samo Mančester junajted ima 565 puta više registrovanih navijača, nego Crna Gora stanovnika. To najbolje govori o našoj veličini.

S druge strane, broj registrovanih milijardera u svijetu za posljednjih deset godina se duplirao i prešao 1.200. Najveća stopa rasta milijardera ostvarena je u regionu Azija-Pacifik, gdje se njihov broj za deset godina učetvorostručio. To dovoljno govori o dinamici promjena u svijetu koje mi još uvijek nijesmo svjesni. U takvim promjenama treba da se izborimo za ekonomski rast i razvoj. Kada neko od milijardera svrati do Crne Gore, bude impresioniran onim što nijesmo stvorili mi, već priroda, i pomisli da investira u Crnu Goru, mi se odmah potrudimo da mu nađemo što više mana. I opet se kreiraju zablude od kojih se ne živi. Bez investicija, stranih i domaćih, nema ekonomskog razvoja! Iako zvuči jednostavno, ne takomalibroj ljudi u Crnoj Gori ne razumije ovu jednostavnu vezu između investicija i razvoja. Mada, ima i onih koji je razumiju, ali se trude, koliko god mogu, da spriječe strane i domaće investicije, a samim tim i razvoj.

POBJEDA: Čuju se komentari da su strane direktne investicije sve manje u Crnoj Gori? Da li očekujete dalji pad u 2012.?

IVANOVIĆ: Prvo, strane direktne investicije u Crnoj Gori nijesu male. Kako često volimo da se upoređujemo sa zemljama regiona, onda, ako kao reper uzmemo region, strane direktne investicije u Crnoj Gori treba da budu oko 140 miliona eura. Sa takvim investicijama bili bismo na nivou regiona i razvijali se tempom kojim se razvija region. A strane investicije u 2011. bile su preko 500 miliona.

Drugo, stičem utisak da je najlakše okriviti ,,manjak“ stranih direktnih investicija za nedostatke koji su, ipak, na našoj strani, i to prije svega u sferi donošenja odluka, sprovođenja procedura i odgovornosti pojedinih institucija.

I treće, ne možemo očekivati rast stranih investicija u uslovima kada nema tendera ili ih ima mnogo manje nego ranije, i kada se većina tendera poništava i kada se planovi sporo donose ili mijenjaju. Da bi investicije u Crnoj Gori bile veće, moramo brže donositi odluke, pojednostaviti procedure i centralizovati odgovornost.

POBJEDA: Neke kapitalne i suštinski važne crnogorske razvojne projekte, poput recimo Buk Bijele, „razvalile“ su razne nevladine organizacije. Zašto je država to dozvolila?

IVANOVIĆ: To treba da pitate donosioce odluka. Danas je jasnije da je jedna od posljedica stvaranje anti-investicionog ambijenta u Crnoj Gori. Pitanje koje mene brine je da li će se anti-investicioni ambijent pretvoriti u anit-investicioni mentalitet? Treba da razumijemo da država, tržište ili institucije nijesu ti koji misle, stvaraju, odgovaraju, vuku naprijed… To su uvijek pojedinci! Pojedinci misle. Pojedinci stvaraju i vuku naprijed. Pojedinci odgovaraju.

POBJEDA: Uprkos Vladinoj strategiji iz 2007. godine mnogo se oklijeva u oblasti energetike (drugi blok Termoelektrane, hidroelektrane na Morači, Komarnici). Vaš komentar?

IVANOVIĆ: Bojim se da više nije u pitanju oklijevanje, već suočavanje sa posljedicama nedonošenja odluka. I ranije sam upozoravao da je poništavanje tendera i zaustavljanje prodaje pljevaljske Termoelektrane i manjinskog državnog udjela u Rudniku uglja Pljevlja pogrešan potez. Takođe, odlaganjem da se donese odluka o izgradnji hidroelektrana na Morači izgubili smo važnog industrijskog investitora – norveškog Statkrafta, koji je u međuvremenu investirao u Turskoj. U međuvremenu, globalni ambijent za investiranje se promijenio. Sada je sve teže naći investitore u ovoj oblasti, o čemu svjedoče rezultati tendera. Jedino sa novim proizvodnim kapacitetima, Crna Gora može iskoristiti prirodne resurse i od uvoznika, postati izvoznik energije. Tada ne bi imali ni probleme koji su aktuelni ovih dana, a vezuju se za rast cijena struje. Da li ćemo donositi odluke satjerani do zida ili promišljati na vrijeme, ne bi trebalo da bude dilema. Ali izgleda da jeste.

POBJEDA: I kapitalni projekat auto-puta Bar-Boljare stalno se odlaže. Nije li tu u pitanju neodlučnost i nespremnost onih koji odlučuju ili se radi o nečemu trećem?

IVANOVIĆ: Opet je riječ o propuštenom trenutku da se donese prava odluka. Niko ne može očekivati da će ga šanse čekati. U tome i jeste mudrost vođenja ekonomske politike i politike razvoja: u pravom trenutku morate donijeti pravu odluku. Bez obzira na sve kritike koje se čuju na račun zaduženosti Republike Hrvatske, oni su se zadužili pod uslovima koje nijedna zemlja danas ne može da obezbijedi. Danas ne možete dobiti tako niske kamatne stope i grejs period. Mi smo se, na drugoj strani, sačuvali zaduženosti. U redu, cijana koju ćemo platiti su veće kamate i nepovoljniji uslovi gradnje. Pored toga, stalno se zanemaruje miltiplikativni efekat ovakve investcije na cijelu zemlju. A da ne govorimo o bezbjednosti.

POBJEDA: Kad smo kod auto-puteva, nova hrvatska vlada najavljuje brz nastavk radova Jadransko-jonske ceste prema Dubrovniku. Albanci su se sa svoje strane već primakli Hani Hotiju. Samo je Crna Gora danas ostala  jedina zemlja u regionu koja nema ni metra auto-puta. Zašto?

IVANOVIĆ: Nažalost, propustili smo šansu da napravimo dionocu Jadransko-jonskog auto-puta kroz Crnu Goru. Bilo je više ponuda. Meni je detaljno poznata ponuda američkog Bechtela sa kojim je MIPA intenzivno sarađivala. Trebalo je imati više hrabrosti i donijeti odluke. Cio svijet se divi projektima koje je ova kompanija izvela u mnogim zemljama, ali nama ne valja. Zato svi oko Crne Gore grade ili završavaju auto-puteve, a mi ,,aktivno čekamo“.

POBJEDA: Svojevremeno ste imali primjedbe i na definisanje odnosa u oblasti tržišta rada, odnosno radnog zakonodavstva u Crnoj Gori. Šta vam je bio osnovni motiv?

IVANOVIĆ: Zalažem se za više slobode u pregovaranju između vlasnika biznisa i zaposlenih. Zalažem se za individualne, a ne kolektivne ugovore. To je pitanje principa. Smatram da dvije strane najbolje mogu da zaštite interese kada individualno pregovaraju. Međutim, to neće riješiti neke druge probleme. Na primjer, veliki broj stranih investitora potvrđuje da ima dosta poslova koje Crnogorci jednostavno ne žele ili ne umiju da rade, posebno u oblasti ugostiteljstva, turizma, poljoprivrede, građevinarstva… Drugi problem je što ima, ne tako malo, privremenih poslova koji traju kraće nego što traje procedura registrovanja zaposlenih. Potrebno je dalje liberalizovati oblast zapošljavanja.

POBJEDA: Šta mislite da je potrebno uraditi da se Crna Gora brže razvija, da izađemo iz krize i postanemo privlačnija destinacija za strane investitore u svim oblastima?

IVANOVIĆ: Od presudne važnosti su vizija razvoja i konkurentske prednosti crnogorskog ekonomskog sistema u odnosu na ostale zemlje, ne regiona, već svijeta. Ovo napominjem iz razloga jer se i dalje misli da su naši najveći konkurenti zemlje Balkana. Neke od naših konkurentskih prednosti – poput eura, brze registracije preduzeća i jedno vrijeme niskih carina – nestale su. Nemamo ih više. Drugi su nas pretekli. Četiri dana za registraciju preduzeća je ogroman napredak za zemlju u kojoj je prije toga u prosjeku bilo potrebno 67 dana za sprovođenje cijelog postupka registracije. Međutim, dok smo se ovim uspjehom šepurili godinama, drugi su radili, tako da se sada registracija firme u mnogim zemljama obavlja elektronski za desetak minuta.Ili, kada smo podnijeli aplikaciju za članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), imali smo prosječne carinske stope od 2,5 odsto. Danas su carinske stope skoro tri puta veće – oko sedam odsto.

POBJEDA: To je ono što nijesmo uradili, ali šta treba uraditi?

IVANOVIĆ: Ako želimo brže naprijed – prvo, moramo raditi više. Vrijednost se, to stalno ponavljam, stvara u privatnom sektoru, koji nije toliko jak koliko se u Crnoj Gori misli. Drugo, potrebno je vratiti se filozofiji preduzetništva i jačanja ekonomskih sloboda. Čini se da smo se malo udaljili od te filozofije, i to su investitori počeli da prepoznaju. Crna Gora će izgubiti razvojne šanse ukoliko se sistemski utopimo u EU. Mi imamo vlastiti ekonomski identitet koji treba dalje da razvijamo. Moje je mišljenje da slijepa poslušnost prema svakom zahtjevu koji dođe sa neke evropske adrese neće ojačati, već nasuprot oslabiti našu ekonomiju. Da ne bi bilo zablude, pri tom ne govorim o evropskim ekonomskim vrijednostima koje se odnose na konkurenciju, slobodnu razmjenu, slobodno preduzetništvo ili vladavinu zakona, već na tihu i manje primjetnu harmonizaciju koja birokratski lagano briše konkurentsku prednost Crne Gore. I treće, potrebno je više se oslanjati na znanje, a manje na političke kompromise.

Što se tiče privlačenja stranih investitora, ako je zaista cilj privući ih u što većem broju, onda moramo dalje jačati ekonomske slobode, snažiti vladavinu zakona, smanjiti ulogu države u ekonomiji i širiti granice slobodnog tržišta. Moramo biti brži, efikasniji, odlučniji. Moramo napustiti vrednovanje uspjeha brojem usvojenih zakona i propisa i okrenuti se svemu što olakšava biznis.

POBJEDA: Ekonomske projekcije za ovu, pa i za narednih nekoliko godina, koje dolaze sa zvaničnih adresa, nijesu optimistične. Jesu li to realne procjene?

IVANOVIĆ: Projekcije su u skladu sa vizijama koje imaju pojedinci koji vode različite institucije. Naš narod kaže: ništa neće samo. Niko na ovom svijetu ne čeka nas. Ako mi sami ne radimo, niko neće raditi za nas. A meni se čini da je u posljednje vrijeme sve postalo važnije od ekonomije. I to nije dobro. Naši primarni interesi kao zemlje, kao društva, su ekonomski interesi. Nije ekonomija primarno u funkciji razvoja demokratije, politike, medija, nevladinih organizacija, već obratno. Dakle, da bi projekcije bile optimističnije u odnosu na sadašnje treba da se zapitamo: šta treba da uradimo da ubrzamo pojedine projekte, šta da uradimo da privučemo više domaćih i stranih investicija, zaposlimo mlade, ubrzamo razvoj? Zašto su važni odgovori na ova pitanja? Zato što znate prioritete. Tada sve drugo postaje podređeno realizaciji prioriteta.

POBJEDA: Istovremeno, ne čuju se najave energičnijih poteza ni u realanom, ni u fiskalnom, ni u bankarskom, ni u sektoru javnih radova, za suprotstavljanje negativnim trendovima. Sve se nekako završava na pokušajima da se tek preživi… Kako to komentarišete?

IVANOVIĆ: Kao odsustvo ideja kako i kojim putem ići dalje. Danas nam je potrebno, možda više nego ikada, pronicljivosti, svježih ideja, razumnog obuhvata svih činjenica, upornosti. Kao da je zavladalo šablonstvo, logika copy-paste koja je prava napast i nazadak za svaki posao. Postalo je dovoljno baratati sa nekoliko pojmova koji se besomučno ponavljaju. Za napredak je potrebna vizija i spremnost da se realizuje. Prošlost ovog kraja puna je eksperimenata. Mnoga su isprobana sredstva još u daljoj prošlosti postala neupotrebljiva. Ne treba ponavljati ono što se pred našim očima pokazalo kao loše i rđavo.

POBJEDA: Imamo li mi u Crnoj Gori zapravo konzistentnu strategiju ekonomskog razvoja?

IVANOVIĆ: Nažalost, ne. Od 2007. godine, Crna Gora nema dugoročnu razvojnu agendu. Posljednju agendu koju je pripremila grupa eksperata, Vlada nije prihvatila. Može se uočiti da su posljednjih godina pojedinačne ideje ,,čupnute“ iz predloženog dokumenta i djelimično realizovane. Međutim, bez cjelovite slike, sve drugo će biti stranputice na kojima gubimo silno vrijeme. Znate, sve male države ovog svijeta imaju zajednički problem – lako se savijaju! Ali, jedino opstaju one male zemlje koje imaju jak korijen. Naš korijen može biti samo, i ništa drugo, do naša ekonomija. Tu se interesi prelamaju. Ne samo u Crnoj Gori, već i van nje. Ako hoćemo da ojačamo demokratsko stablo našeg društva, moraćemo mnogo više da ujačimo korijen – crnogorsku ekonomiju!

 Razlika između tabloidnog i ozbiljnog novinarstva

POBJEDA: Pod raznim pritiscima socijalne prirode dovode se u pitanje i dosadašnje privatizacije. Evo, imamo primjer Željezare, KAP, a u posljednje vrijeme i afera Telekom čini strane investitore sve nervoznijim i nesigurnijim u Crnoj Gori. Dokle tako?

IVANOVIĆ: Sve dok nam strane investicije zaista ne budu jedan od prioriteta u vođenju ekonomske politike. Pomenuli ste Telekom. Iako pojedini mediji, po svom ustaljenom običaju, vrcavošču sopstvene bezidejnosti, izvlače moje riječi iz konteksta i stavljaju ih u funkciju sopstvenih ciljeva, među kojima zasigurno nije objektivno informisanje javnosti, želim još jednom da ponovim da ne znam niti jednog normalnog čovjeka u Crnoj Gori koji podržava korupciju. Korupcija nagriza tkivo ekonomskog sistema kao što rak nagriza zdravo tkivo čovjeka. Danas se rak liječi. Liječi se i korupcija. Ali se bezidejnost, ostrašćenost negativnim i zaslijepljenost koja zamagljuje perspektivu, izgleda ne liječe. Na kraju, riješiće se svi ili skoro svi slučajevi korupcije, ali šta nakon toga?

POBJEDA: Zašto imate primjedbe na to ,,nezavisno“ novinarstvo?

IVANOVIĆ: Zato što se protivim načinu na koji pojedini mediji unaprijed osuđuju glavne junake u svojim pričama. Smatram da je potrebno da se utvrde činjenice, dobiju dokazi i izvedu zaključci. U tome je razlika izmedju tabloidnog i ozbiljnog novinarstva. Normalno je da jedan strani advokat izjavi da će proces trajati još oko godinu i više dana i da u tom periodu ne može ništa da kaže, ali nije normalno da ja, kao domaći advokat stranih investitora kažem: prvo dobijte sve činjenice, pa onda pišite. Dakle, ne radi se o tome da li treba izvještavati ili ne, već o načinu na koji se to čini! A taj način brine i strane investitore, jer se jednostavno ne osjećaju sigurnim. Vjerovatno je da će biti prozvani, a da pri tom ne moraju biti krivi. U pitanju su kompanije koje rade i na drugim tržištima i vode računa o svom imidžu.

POBJEDA: Izbjegavate li odgovor na socijalne teme?

IVANOVIĆ: Ne, naravno. Što se tiče pritisaka socijalne prirode, na žalost, danas u Evropi postoji rasprostranjeno mišljenje da je socijlano pravedan sistem kada na osnovu zakona uzimate od onih koji stvaraju, da bi uzeto dali onima koji samo troše. Međutim, u takvom sistemu preduzetnici, odnosno oni koji stvaraju društveno bogatstvo, ne vide perspektivu i polako prebacuju kapital u zemlje koje imaju veće ekonomske slobode. Zato će posljedice biti izuzetno velike.

Propustili smo brojne prilike

POBJEDA: Šta smo dobili, a šta izgubili zbog oklijevanja i neodlučnosti u donošenuu odluka?

IVANOVIĆ: Investicije su povećale broj ljudi koji stvaraju u Crnoj Gori, pružile nove šanse za biznis i posao, posebno mladima, doprinijele rast u BDP koji je za posljednjih pet godina povećan za više od jedne milijarde eura, podigle standard življenja u Crnoj Gori, otvorile perspektivu za neke potpuno nove sektore koje nijesmo znali da valorizujemo u prošlosti, povećale konkurentnost naše ekonomije, ubrzale razvoj. Investicije su kod većeg dijela stanovništva promijenile način razmišljanja i odnos prema biznisu.

POBJEDA: A s druge strane?

IVANOVIĆ: S druge strane, zbog birokratskog odnosa prema pojedinim investitorima, političkog nadgornjavanja, besplodnih rasprava i neodgovornosti ljudi kojima poziciona udobnost znači više od razvoja zemlje, propustili smo brojne prilike. Zato smo umjesto da budemo prva zemlja koja ima niskotarifne avio kompanije na Balkanu, ostali jedina koja ih nema. Umjesto da imamo završenu dionicu Jadransko-jonskog autoputa, ostali jedina zemlja na Balkanu koja nema izgrađen nijedan metar autoputa. Propustili smo prilike da imamo rafineriju, cementaru, elektrane, … Ali, ako smo nešto naučili i izvukli pouke, onda cijena koju smo platili i koju ćemo plaćati u narednom periodu možda i ima svoju svrhu.

Lična karta

Petar Ivanović rođen je1965. godine u Beogradu. Srednju školu završio je u SAD (Saugatuck, Michigan). Diplomirao je 1992, magistrirao 1995, doktorirao 2004. Oblast specijalizacije: terminska tržišta: fjučersi i opcije. Učesnik je više stručnih usavršavanja (Eastern Michigan University, University of Sterling, University of Glasgow, VIP Program – Privatization in USA, EU Visitors Program…) i preko 70 međunarodnih konferencija. Na većini je izlagao svoje radove.

U stalnom radnom odnosu je od svoje osamnaeste godine. Osnivač je i potpredsjednik Montenegro Business Alliance (MBA). Zajedno sa profesorom Veselinom Vukotićem, osnivač je Centra za preduzetništvo i ekonomski razvoj (CEED) i Instituta za strateške studije i projekcije (ISSP). Potpredsjednik ja AmCHam Montenegro. Jedan je od osnivača grupe G-17. Rukovodio je sa preko 30 međunarodnih i 100 projekata i istraživanja u Crnoj Gori. Rukovodio je i projektima u Kabulu i Prištini.

Počasni je građanin Indianapolisa, Indiana, USA. Član je Philadelphia Society, MontPelerin Society, GDN i Udruženja ekonomista Crne Gore. Na listi je eksperata Heritage Foundation. Objavio 2 knjige, 1 udžbenik i preko 100 radova. Posjeduje sertifikat za trgovinu fjučersima.

Trenutno obavlja funkciju direktora Agencije Crne Gore za promociju stranih investicija (MIPA). Bio je duže od dvije godine glavni ekonomski savjetnik premijera Mila Đukanovića.