Ako mislite da u nekim stvarima treba krenuti gotovo ispočetka niste jedini. To se jednostavno događa. Možda ste se slučajno našli u situaciji gdje trebate krenuti iz početka ili tako sami želite kako biste promijenili neke stvari, piše Cover magazin.

Ali lažni počeci su poražavajući. Oni uništavaju vaše samopouzdanje, a gubite na vremenu, stoga je nužno kada želite krenuti ispočetka prvo pobijediti ove zablude.

Ne mogu to

Henri Ford je rekao da bez obzira mislite li da nešto ne možete ili možete, u svakom slučaju ste u pravu. Zbog toga je ovo prva laž koju morate nadići. Ako mislite da nešto ne možete, tada to nećete ni moći. Stoga prvo morate uvjeriti sebe da možete ono što želite.

Uvijek sve zabrljam

Ova zabluda može postati navika, tako da ćete sebe optuživati i za stvari koje nijesu vaša krivica. Sigurno postoji mnogo stvari koje ste dobro napravili, stoga rečenica Uvijek sve zabrljam nikako nije istina.

Ništa mi nikad ne ide od ruke

Čak i ako prolazite kroz tužno razdoblje morate se prisjetiti da loši trenuci ne traju zauvijek. Stvari će se preokrenuti, a vi morate svoj stav pretvoriti u pozitivan

Sebično je slijediti svoje snove

Svako zaslužuje priliku da osjeti ispunjenje. Nije sebično ići za onim što želite. Naravno, ne možete okrenuti leđa svim svojim obvezama, nego morate pronaći načina kako da svoje snove uklopite u svoj život.

Moram im se osvetiti

Ovo je kompletna neistina. Zapravo je potpuno kontraproduktivna i totalni gubitak vremena. Vaša energija i fokus bi trebali biti usmjereni prema tome kako da učinite svoj život lijepim, a druge ostavite na miru da se brinu oko svoga života.

Ne mogu ono što želim kada je ovakvo stanje

Čini se da svatko okrivljuje stanje u državi za sve što mu se događa. Možda se morate prilagoditi ekonomskom stanju, ali to vas ne smije spriječiti u ostvarenju onog što želite.

Nikud mi se ne žuri

Odgađanje je kod većine ljudi najveća prepreka. Možete sebe uvjeravati kako je naporno razdoblje iza vas i kako zaslužujete lagani tempo. Dobra je ideja „ohladiti se“ nakon velikih promjena u životu, ali što duže čekate, to će biti teže vratiti se u igru.

Bijela ili siva plomba? Vječita dilema. Ili možda ne. Kada bi se materijal za izradu plombe birao samo na osnovu njegove boje onda dileme uopšte ne bi bilo. Međutim, izbor materijala i nije baš tako jednostavan i, naravno, ne zavisi samo od njegove boje.

Danas se u stomatologiji koristi veliki broj materijala za izradu plombi. Kada se stomatolog odlučuje u izboru materijala od koga će napraviti plombu, na tu odluku utiče više faktora. To su prije svega položaj zuba na kojem se radi plomba, osobine materijala kao i sama želja pacijenta.

Tri najčešće korišćena materijala u izradi plombi su: amalgam, kompoziti i glas-ionomer cementi (GIC) pa će ovdje biti nešto više o njima i njihovim osobinama kao i indikacijama za njiovu upotrebu.

Dentalni amalgami su jedinjenja tj. legure žive sa jednim ili više metala, i to najčešće sa: bakrom, srebrom, kalajem i cinkom.

Do pojave kompozita amalgami su bili jedan od najrasprostranjenijih i najčešće upotrebljivanih materijala za izradu plombi. Iako nemaju estetskih kvaliteta, njihova dugotrajnost, lakoća upotrebe i niska cijena ih je održala u upotrebi već više od 200 godina.

Još davne 1774. godine

Zapravo, prvi amalgamski ispuni koristili su se još davne 1774. godine u Francuskoj.

Kao i od drugih materijala, i od amalgama se traži da ispuni neke uslove a to su prije svega da ne djeluje štetno po organizam, da je stabilan prije, u toku i poslije postavljanja u ustima pacijenata, da ne mijenja hemijski sastav kao i da ima dobre mehaničke osobine. Naravno, ne treba zaboraviti ni estetstki uslov koji bi trebalo zadovoljiti.

E sad se postavlja pitanje – ako amalgam nije u boji zuba i veoma se jasno razlikuje od njega, zašto se uopšte postavlja? Amalgam je materijal koji nije previše zahtijevan u toku procesa postavljanja (za razliku od kompozita).

Jednostavno u nekim situacijama je gotovo nemoguće obezbijediti idealne uslove za rad (u smislu da na površini zuba na kojoj se postavlja plomba ne smije biti pljuvačke) pa se u takvim situacijama amalgam pokazao kao odlično rješenje.

Sa druge strane, vijek trajanja amalgama je duži nego kod ostalih materijala (više od 10 godina).

Kompoziti

Kompoziti predstavljaju materijale koji se koriste za izradu estetskih nadoknada na zubima. Sam izraz "kompozit" označava konbinaciju nekoliko različitih materijala koji konbinovani daju materijal boljih karakteristika nego sami materijali odvojeno.

Svi kompoziti koji se koriste u stomatologiji u nevezanom stanju su meki (u vidu paste). Vezivanje (polimerizacija) se vrši pomoću specijalne lampe koja emituje plavu svjetlost. Tada dolazi do vezivanja monomera u polimere i materijal se stvrdnjava. E sad, koje su prednosti kompozita u odnosu na druge materijale.

Prva, i osnovna, prednost ovih materijala jeste njihova estetika. Upravo ta njihova sposobnost da do perfekcije imitiraju prirodnu boju zuba čini ih tako popularnim.

Takođe, bezbjedan je u smislu škodljivosti po organizam a što je najbitnije, prilikom pripremanja zuba za postavljanje plombe od kompozita uklanja se manje tkiva (čitajte – manje se brusi) sa zuba nego kada bi se ta ista plomba postavljala od amalgama. Sa druge strane kompoziti imaju tri loše strane. Prva je velika prijemčtivost za plak.

Prva, i osnovna, prednost ovih materijala jeste njihova estetika. Upravo ta njihova sposobnost da do perfekcije imitiraju prirodnu boju zuba čini ih tako popularnim. Ovo praktično znači da hrana i bakterije dobro prijanjaju na kompozite što povećava šansu da se pored ili ispod ovih pombi opet pojavi kvar na zubu. Druga mana ovih materijala je skupljanje prilikom vezivanja.

Ova zapravo znači da se prilikom vezivanja materijal u izvjesnom procentu (istina veoma malom) skuplja. Zbog toga se poslije vezivanja između zuba i plombe stvara mikropukotina koja se može, poslie dužeg perioda, prebojiti pod uticajem hrane, što se manifestuje pojavom žute linije oko plombe.

Treća mana ovih materijala jeste njihova zahtjevnost u uslovima rada. Radno mjesto tj. zub mora biti besprekorno suv bez primjesa pljuvačke i krvi. Kako se i sam materijal postavlja u najmanje tri različita sloja to je održavanje ovakvog suvog radnog polja (koje može trajati i do 30 minuta) neki put veoma teško ostvarivo.

Glas-jonomer cementi

Glas jonomer cementi predstavljaju materijale novije generacije. Sadrže dva glavna sastojka, i to: prah kristala stakla (odakle potiče i naziv glas u nazivu materijala) i to su uglavnom soli aluminijuma i silicijuma, a drugi sastojak predstavlja neku od kiselina koja u toku reakcije vezivanja oslobađa različite jone pa odatle potiče drugi dio naziva ovih materijala - ionomer.

Kako su joni, koji se najčešće oslobađaju iz ovih materijala, upravo joni fluora (koji imaju dokazano dejstvo protiv nastanka karijesa) onda ih upravo ta karakteristika učinila veoma popularnim, pogotovo u dječijoj stomatologiji. Pored ove, glavne karakteristike su im lakoća rukovanja kao i mali uticaj tehnike rukovanja na svojstva vezanog materijala.

To, u suštini, znači da za dobar ispun od ovog materijala ne moraju da se postignu idealni uslovi (što, na primjer, nije slučaj sa kompozitima). Ovo je veoma značajno u dječijoj stomatologiji, gdje dijete ima nemiran jezik i veliko lučenje pljuvačke pa je jednostavno nemoguće stvoriti idealne uslove rada.

Ovo je veoma značajno u dječijoj stomatologiji, gdje dijete ima nemiran jezik i veliko lučenje pljuvačke pa je jednostavno nemoguće stvoriti idealne uslove rada.Takođe i GIC imaju neke svoje mane. Iako imaju mnogo bolje estetske vrijednosti od amalgama ipak još ne mogu u potpunosti reprodukovati sve boje zuba, kao što je to slučaj sa kompozitima.

Takođe, njihova otpornost na pritisak nije velika pa se ne mogu upotrebljavati na mjestima na kojima se očekuju veliki pritisci (npr. grizne površine bočnih zuba) tako da je i ovim njihova upotreba ograničena.

Na kraju ću kazati da nijedan materijal za izradu plombi nije idealan. Savremena stomatologija traga za materijalima koji će izvrsno oponašati boju prirodnih zuba, koji će imate slične mehaničke osobine prirodnih tkiva zuba a koji će se i veoma lako postavljati.

 Zato, dok se ovaj ideal ne postigne, četkicu u ruke a ne bi bilo loše ni da posjetite svog stomatologa. Čisto kontrole radi.